Mojsije uzvrača udarac!

Tog dana, spontano i neočekivano, srednjovječni lugar Milivoj je krenuo na dalek tisuću kilometaran put svom ratnom drugaru nebi li mu udjelio jednu jagodu koju je požrtvovno izdvojio iz košare. Ležerno i opušteno prevaljivao je kilometre. Kad je već bio kod cilja, prostranog sela u okolici grada u kojem je stanovao njegov ratni drug, nesmetano i sasvim slučajno, odlučio se zasladiti jagodom. Shvativši to, vratio se nazad kući jer njegov put više nije imao smisla. Bio je ravnodušan. Kad je došao kod kuće, uzeo je drugu jagodu te postupio isto kao i prije. Njegov put je bio neslavan kao i prošlom slučaju. Pošto je on volio svog prijatelja iz rata, htio ga je počastiti te se njegov put pretvorio u svojevrsnu rutinu koju je ponavljao bezuspješno. Kao starac, pri tjelesnoj samrti, ali duševnom miru, odlučio je opet krenut na svoj put. Nije odlučio dali mu je zadnji, ili samo jedan u nizu pokušaja. Bio je ravnodušan. Sada mu je put bio obečavajuć. Prešao je područje u kojem je uvijek zabunom omastio brk, te je došao pred drugarova vrata i pozvonio mu. Sve bi bilo dobro da u tom trenutku nije slučajno pojeo jagodu. Nije ga to previše zabrinjavalo. Bio je ravnodušan. Kada je njegov prijatelj iz rata ometen zvoncem otvorio vrata, pred vratima nikog bilo nije.

"Bolivijske srebrne papričice iz sečuanskih prašuma su zajebana stvar, ali ako uzmemo u obzir da sunce izlazi na istoku, klimatske promjene oko paragvaja bi mogle naglo rezultirati povećanjem broja nezaposlenih u kanadi za 2011. godinu." - demantirala je Dolores Lambaša na pitanje novinara da li je ona ta koja je sinoć ukrala 754 mahunarka iz polja koji legalno pripada Marku Perković Thompsonu.

Krešimir i suzana su jutros krenuli na piknik. Međutim, stigavši do prvog stabla shvatili su da su zaboravili košaru.
Kad su se okrenuli da krenu prema kući, kuće više nije bilo.
Samo mrkli mrak.
Shvatili su da se sve oko njih raspalo i da je svijet u kojem žive iluzija. Opijeni strahom i panikom, potrčali su prema mjestu gdje je maloprije čvrsto stajala kuća.
Odjednom je zrak postao težak te su se počeli gušiti. Sva tuga svijeta im je pala na pleća te su shvatili da su za sve oni krivi. Napokon su se sva nedjela vratila da ih progone.
Znali su da je to kraj.
Da nema povratka.
Da nema nade.

S krastavcima u džepu ta misija se činila gotovo nemogućom kad li je ko zadnji tračak nade Emanuel ubio zeca koji se nestašno brčkao u mlakoj vodici.

Misterij o miši:
"ej, jesi da zabacimo racku da se zasladimo?" - rekao je mišo kovač kobnog dana 11. septembra 1982. godine. Od tad nitko ga nije vidio. Što se zbilja desilo, saznajte - poslije reklama.

Mirela se poigrava sa sudbinom:
Mirela, odloži pačiće, nisu vrijedni toga! MIRELA, NISU VRIJEDNI TOGA!!! UPROPASTIT ĆE TI ŽIVOT!!! MIRELA NEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!
(začuje se glasan prasak pištolja)

20 godina poslije: (kod stola, mirela i djeca jedu juhu) Mirela: "jeli vam je juhica topla?" Djeca: "jest, majko." Mirela odlazi do prozora, šapuće: "što sam to uradila, oprosti mi ive, nisam htijela.." mirela odlazi van na terasu, prisjeća se svog života prije. "eh.. da se bar mogu vratit nazad." - govori u sebi. Pogne glavu, i vrati se nazad u kuću. Ništa više nije bilo kao prije.

Sreća u nesreći:
Žuži Jelinek i Nikša Kaleb izrekli su sudbonosno da pred oltarom, ali je obred bio u cijelosti obustavljen nakon što je Al-Qaida nepozvana upala na vjenčanje, pokupila pijaču i maznula sve kremšnite.

jednog dana kada su on i on i on išli u in su možda naprotiv papali granate koje ne samo da su bile blatne nego su bile i veoma štetne.

I onda je zebra antoaneta pokupila svoje umjetne zube.

i onda je svrato jedan momčič imenom bruno do vinoteke da kupi metalnu pločicu za mozak, a preprodavač ga uputi u metallica šop.

I onda je zebra antoaneta zalijepila svoje umjetne zube.

i tako on dođe do metallica šop i tamo mu proda marijo cede od metallice.

I onda zebra antoaneta više nije imala karijes.

Pouka priče: ne idite u grčku!

Sljedeče srijede dolazi dan kad se svi snovi ruše u flašku s frtalj petroleja i prstohvat maslinova ulja. Danas djedo nije prdnuo. Zaplela mu se crijeva nekim antioksidiranim sredstvom za nonšalantno špricanje trave protiv uzročnika bolesti kao što su mačke, psi i žene. Danas se zepelin od susjedovog psa zaletio u tanašno drvašce što se graciozno i puno strahopoštovanja prema psima koji pišaju na nj njihalo gore dolje bez ikakva redosljeda matematike fizike i tjelesne kulture. Stric Vujc. Prionuše starica prema grobu da čuje isprazne jecaje supruga preminulog na krošnji smokava. Stric Vujc. Isprazni jecaji bivali su sve veći i glasnji kao da djedo mora obavit drugu nuždu. Stric Vujc. Stric Vujc. Ponovi on glasnije i glasnije sve dok se starica nije nagrbila da podigne 10 lipa sa groba. Pala je. Stric Vujc. Stric Vujc. Stric Vujc. Staricu je obuzeo neki blagdanski duh presvijetao i pun nade i očekivanja u bolji svijet. Starica je doživjela najdublju i najintimniju ekstazu. Odjednom duh nestane. Stric Vujc. Njezin supružnik se pojavi blijedih obraza kao u trule višnje. Starica se upiša. I odjednom supružnik nestane. Starica spava na grobu, topla i mokra od vlastitih izlučevina sa smiješkom na licu. Stric Vujc.

Čarapa od Ujne Gale smrdi ko paprika na svježem povjetarcu planinskog zraka premda joj je majka rekla da poštar nikad ne zvoni tri puta, ali četvrtkom je došla Gabi novak i prdnula u čašu.